Voli te tvoja zvijer. :)

Welcome to my world.

13.02.2014.

D. J.

"Zeleo sam da budem vise s njom, i ma sta da se dogodi izmedju nas, vec sam znao da je nikad necu zaboraviti. Koliko god ludo da je zvucalo, postajala je deo mene i vec sam se uzasavao pri pomisli da sutrasnji dan necemo provesti zajedno. Ni naredni, ni onaj potom. Mozda, rekoh sebi, mozda da uspemo." N. S.

22.01.2014.

Post

Kad ostavljaš, ostavljaj za život ceo.. Dobro poznata melodija, još poznatijeg Željka. Volim Željka, njegov glas, njegove pjesme. Nije ovo post o njemu, možda bude, jedan, nekad. Eh bivši, jedan u vezi godinu i po', a polovicu te njegove veze javlja se meni, izjavljuje ljubav, pojavljuje se u društvu s kojim izlazim, želi da me vidi, nasamo, mučim ga, da me zagrli, dotakne, ma eto poželio me kaže, bla bla. "Bla bla" pravi opis za ono kako te riječi zvuče u mojoj glavi. Ne vrijedi, jednom sam pristala da se vidimo, i to samo zato jer smo se slučajno našli na istom mjestu, pa smo se malo odvojili da popričamo. Zagrlio me, zagrljaj hladan, priča šuplja, riječi mi samo prolaze kroz glavu, ništa. Zaboravi, prošlo je, davno je prošlo. Ali kako možeš biti takav kreten, ne prema meni čovječe, prema toj djevojci s kojom si toliko dugo, kojoj se i dan danas zaklinješ na ljubav? Pa fuj na kvadrat! Prije nekoliko dana sam se čula još sa jednim bivšim. Prije njega sam dugo vremena bila sama, možda i predugo. A s njim kratko, puklo je nekako brzo. To je to moje što dugo čekam i opet se vežem za pogrešne likove. Poseban, uuu, itekako. Problematičan, i to. Ne da ima pedeset nijansi, nego sto pedeset. Dobar je čovjek, ubjeđujem ga stalno u to, jer prečesto sebe prikazuje u lošem svjetlu. Eh, sad se sigurno pitate što pričam s njim? Što uopšte imam kontakt i sa jednim bivšim? Takva sam, ni sa jednim ne završim na mržnji, ne mogu. U ovih par dana smo se ispričali kao nikad, do samog jutra. Toliko mi je stvari rekao, stvari koje nikome, baš nikome nije rekao. "-Ti stvarno predobra djevojka. Jedna od rijetkih!" Dobre djevojke nisu tražene, tako bih ja rekla. Svejedno, lijepo je čuti takve riječi. :)

16.01.2014.

#fsd

"Zašto bih ostala kad smo stigli do mrtve tačke? Oboje smo obigravali na granici svojih problema - mog straha od kažnjavanja, njegovog straha od... čega? Ljubavi?"

12.01.2014.

Knjige i zahvale..

Ponovo sam počela da čitam. Malo je reći da uživam u tome. Zadnja knjiga koju sam pročitala je prvi dio trilogije. Problem je nastao kada sam trebala preći na drugu. Knjige čitam na netu, i nikako nisam mogla da pronađem u cjelosti pdf format. Nisu mi se čitale druge knjige dok sa ovima ne završim. Za svaki problem postoji rješenje, kažu. Za ovaj moj bila je jedna blogerka. Poslala mi je stranicu prepunu knjiga, i što je najvažnije i ove moje su tu. Draga blogerko, evo čitam FSD, i ne mogu da se odvojim. Bila si upravu, mnogo je bolji od FSOG, i sigurna sam da će FSF, kao kruna svega, biti najbolji. Can't wait. :)

08.01.2014.

Filmovii :)

Romantični sa umijesom komedije, definitivno moj izbor. Uživam da ih gledam. Sretan kraj zagarantovan, u svakom od njih, ljubav triumfuje, and everybody lived happily ever after. Kao u bajci. Danas sam gledala jedan, "When in Rome". Italija, Rim, vječni grad, romantika. Jedan dio radnje smješten je u njemu, bitan dio. 'Fountain of love', legenda kaže ako uzmeš novčić iz fontane, vlasnik iste će se zaljubiti u tebe. (Ovo je vjerovatno isnpirisano 'Trevi fountain', ima malo drugačiju poruku, ali nije to sad važno). Ne mislim vam sada prepričavati film, ali moju pažnju je privukla ova legenda, ali više od toga glavna glumica, u kojoj sam malo pronašla sebe. Izgubljena u svijetu ljubavi, voljela pogrešne, zapravo i nije ih voljela, nijednom nije vjerovala dovoljno da bi ostala i da bi se potpuno opustila i predala. To me i progoni cijeli život, nesigurnost, sumnja. Eh sad, fontana, legenda. Ne vjerujem u takve stvari, ali su mi interesantne i zadržavaju moju pažnju. Baciš novčić i nadaš se kako će neko uzeti tvoj novčić i zaljubiti se u tebe, makar bio i na kraj svijeta. Ma ne, ni u filmovima. Ljubav ne postoji pod magijom, nije iskrena, ne traje. Zato što je ona više od magije, uzvišenija i ne nestaje u ponoć, kao Pepeljuga. Vjerujem u nju, vjerujem u sudbinu, i sretan kraj. Zvuči kao legenda? Možda i jeste, izmišljena nekada davno i stavila ljude u zabludu. Nije moje da sudim, da kopam po tome, neću. Jer lijepo je kad se čovjek nečemu nada, i vjeruje u nešto. :)

07.01.2014.

Bez naslova.

Subota, bila i prošla. Luđa nije mogla biti, u pravom smislu. Za istim stolom jedan bivši, koji me već pola godine ubjeđuje kako me voli i da želi da opet budemo skupa, bez obzira što je prošlo više od godinu dana kako smo prekinuli, i bez obzira što isto toliko dugo ima djevojku. Dva metra od mog stola, dolazi uvaženi gospodin sa svojom novopečenom plavušicom. Damn, imala sam osjećaj da će doći, ali zar su baš morali biti pred mojim očima. Nekako je bio u šoku, isto kao i ja, jer je prošlo mjesec dana od našeg posljednjeg susreta, ako ne i više. Htio je na neki način da se pozdravi, da da neki znak, ali ja sam impulsivno okrenula glavu, na šta je on slagao face (tu su drugarice da primijete te detalje). Na svu sreću nisu se pretjerano dugo zadržali na tom mjestu. Najbolji prijatelj mi je poslao poruku da dođem do njegovog stola, bio je tu u blizini, sa željom da me izvuče iz svih neprijatnih situacija. I pomoglo je, uklopila sam se u to društvo vrlo brzo, plesala i zaboravila na sve što se desilo prije nepunih pola sata. Eh, moj dragi poznanik sa tablom, u prolazu mi je uspio dobaciti par šala, na račun mog plesanja sa prijateljem. Kad sam došla kući, subotnje ludilo se nastavlja. Upalim fb, javlja mi se prijatelj od bivšeg sa početka priče, sa namjerom da mi kaže da se njegov drug uvrijedio što sam onako otišla za drugi sto, da smo lijep par, i da bi stvarno trebali biti zajedno. Ubrzo nakon toga dolazi poruka i od njega, priča ista, i na kraju dodatak da želi da me vidi van one gužve, buke i svega, makar na kratko. Zatim stižu poruke od mog poznanika, i više ne znam gdje udaram, i ne stižem odgovoriti svima na sve. Samo želim da se uvučem u krevet, i da makar na tih par sati sna zaboravim tu noć.

04.01.2014.

HELLO JANUARY

Gledam ove svoje postove, i ko god je čitao, vrlo lahko može posmisliti kako mi je život crn, da sam uvijek tužna, i da na život gledam očima punih suza. Naprotiv, ja sam zakleti optimista i pozitivac u životu. Dosta lijepih stvari mi se desilo u životu i dešava. Nećete me tako često vidjeti tužnu, samo eto, čovjek kad je tužan piše, jer kad je sretan nema vremena za to. Danas je subota, dan predviđen za izlaske, zabavu i druženje. Kao i obično, unaprijed se zna gdje i s kim. Čekam nju da dođe s posla pa da mi javi je li plan isti, ili ovaj put pravimo pauzu. I da, nisam vam pričala da sam upoznala jednog vrlo zanimljivog momka. Dopisujemo se svaku noć, i pričamo do jutra. Nekako nam same teme dolaze, i već se vidi koliko imamo zajedničkih stvari, ali i onih drugih, zbog kojih mu negodujem istog momenta, pa se raspravljamo i ubjeđujemo, simpatično. Javio mi se na fb, čisto neformalno, i upoznali smo se odmah sljedeći dan, 31.12. Bila sam sa drugaricom na kafi, dok je muški dio ekipe bio u novogodišnjem šopingu. Nismo bile raspoložene za to, pa smo sve njima prepustile. Malo čudno zar ne? On je znao gdje ću biti taj dan, pa je obećao navratiti kad završi sa fakultetskim obavezama. Tako je i bilo. Sve je proteklo lijepo, razišli smo se, svako na svoju destinaciju dočeka. Eh kad je uslijedilo pripremanje i samo slavlje, dopisivali smo se preko poruka, a zatim je navalila bujica njegovih poziva. Svako malo začuje se Miligram na mom mobitelu. Na jedan poziv mu je odgovorio drug, jer nisam u tom trenutku bila tu. Ušla sam u sobu, i čula kako govori "Evo upravo ulazi u sobu." Uzela sam mobitel i dobila napad istog momenta "Zašto dajem prijateljima da mi se javljaju na mobitel?" Osjećala sam se kao djevojka koja dočekuje Novu godinu bez svog dečka, koji je trenutno negdje na kraj svijeta, ubija se od posla, dok se ja zabavljam. Sve mi je to toliko smiješno bilo, jer nije prošlo ni 24 h od našeg upoznavanja. Simpatično, moram priznati, jer je lijep osjećaj kada ti neko ponovo posvećuje toliku pažnju. Zanimljivo mi je sve u svemu, ne žalim se. :D I da, dotični gospodin subotom radi u klubu u koji izlazim. Tako me i poznaje, pa mu je jednom 'izletilo' da se raspitivao za mene. Još jedan razlog da se radujem, i nadam večerašnjem izlasku, bez obzira što ću ga viđati u prolazu, sa tablom u ruci, i onom 'mrtvom ozbiljnom' facom, kako sam mu jednom rekla. :D

04.01.2014.

Previše tebe, premalo svega ostalog.

Ne znam kako ću se naviknuti da ljubim druge, nepoznate usne. A šta ću kad mi se sve druge 'gade' i na samu pomisao. Osuđujte me, kriva sam. Sama sebi bih nekada čupala kosu jer se ne vidim ni pored koga drugog. Da bi stvar bila gora, ne bih bila ni s tobom, kada bi nam se sad pružila prilika. Živim u iluziji da bi nam nekad poslije bilo bolje i sretnije. Istina, samo zamišljam zagrljaj, onako iskren, najjači na svijetu, bez ijedne riječi. Da me ne pitaš zbog čega, ama baš ništa. Ko je osjetio shvatit će. Poslije dugog vremena smo se čuli, glupirali, kao da nije bilo 'mržnje'. Uspio si prevazići sve što te tištilo, drago mi je zbog tog. A ja sam uspjela prevazići početni sok. Čudno je poslije svega čuti neke stvari od tebe. "Sjetim te se često. Proljepšala si se." Stvaraju mi neki osjećaj tuge. Imaš posebno mjesto u meni zauvijek. A ni ti mene nikad nećeš zaboraviti. Ponovio si mi, da zapamtim. Vrag nek nosi sve, ne mogu opisati ništa u vezi tebe a da ima ikakvog smisla. Pročitam, pa se vratim na početak. Glupo je, ali takvo je kakvo je. Bolje ne može, drugačije ne može.

02.01.2014.

Kad' izgubiš druga, to je nesreća.

Nova godina. Kažu novo sve, novi početci, nova sreća. Ma nova s*anja, nova bol, novi krajevi. Kažu, tragedija je kad' ljubav nije uzvraćena, izgubiš tu osobu, plačeš, pa preboliš i zaboraviš. Vrijeme je zaledi u proslošti, i ne osjećaš više ništa. A kakav tretman, koju magiju, koji led upotrijebiti kada izgubiš najboljeg prijatelja zbog spleta ružičastih emocija? Zajedno smo nazdravili novoj, i ispili kapi stare godine, prepune zajedničkih uspomena. Već drugi dan je sve srušeno. Ugovor, to su muško-ženska prijateljstva. Vrijeme trajanja, neodređeno. Isti se raskida kada jedno od ugovornih strana prestane ispunjavati dužnosti i obaveze prijatelja, i uzdigne ih na višu ljestvicu. Na njoj je ljubav. Prigovor, niti bilo koji oblik žalbe nije dozvoljen. I šta sad? Kako dalje? Gdje? Nemam pravo na žalbu, zbog ugovora, zbog tebe. Još uvijek se nisam oporavila od šamara. Ne mogu da shvatim da te neće biti kada jutro osvane, da neće biti zagrljaja koji uguši sve moje suze. Ko će sada da mi kaže "Ako te povrijedi, razbit ću ga" ? Kažeš čuvat ćeš me i dalje, gdje god bio, gdje god bila. Ništa više neće biti isto. Udaljavaš me od sebe, jer te moja pojava samo može još više povrijediti. Oprosti mi što sam te povrijedila i izbrisala osmjeh s lica, koji toliko volim. Oprosti mi što ne mogu biti ona koja bi htio da budem. Sve je bačeno u vodu. Od sutra smo stranci. Kraj je.

02.01.2014.

Ne znam gdje je, ne znam s kim je..

Uzdravlje svima, sretna Nova godina. Sretna i tebi, gdje god bio, s kim god bio. Obilježio si prošlu, tamo te i ostavljam, tako želim, tako moram. A boli, sad', ne znam zašto, nije odavno. Neki loš osjećaj koji tjera suze. Puštam, jednu po jednu, pjesmu koja 'boli', pa nek' odboli do kraja, valjda, nadam se..


Stariji postovi

Voli te tvoja zvijer. :)

AT FIRST.

ŽELIM DA TVOJ SVIJET POČINJE SA MNOM, I DA SE ZAVRŠAVA SA MNOM.
" - Hoćeš li mi prkositi u svemu?
- Zašto bih mijenjala životnu naviku? "

I DALJE SAM ISTI, SA SVIH PEDESET NIJANSI SJEBANOSTI.
" Ne mogu podnijeti da te povrijedim, zato što te volim. "

AT THE END.
" You wanted hearts and flowers. You have my heart.
And here are the flowers. "

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1600

Powered by Blogger.ba